Earth Run: Korak po korak

Godina 1997., Dnevnik kapetana broda
Dan šesti, noć i dan 7., etapa Kornati – Mljet, 310 km

Još jedan topao, vruć dan. Pred nama je preko 300 km i 36 sati neprekidnog trčanja.



„Bit će ludo!“, trkačima još nije dosta. U posljednju etapu krenuli smo uopće ne spominjući umor.
Pregršt srdačnosti, bodrenja, dobrodošlice, okrepljujućih pozdrava mnoštva razdragane djece, pomoglo nam je da utrčimo u Makarsku i dugo očekivanu noć. Nakon kratkog predaha nastavljamo u…

Umjesto najkraćim putem do Dubrovnika, mi se penjemo kroz park prirode Biokovo. Cilj nam je gradić sakriven među planinama, čijem smo se pozivu rado odazvali – Vrgorac. Oko ponoći, Mjesecu koji nas je do tada pratio, pridružili su se i vrgorački sportaši. U 1.30 utrčali smo u jedan od najljepših dočeka. Nakon pozdravnih govora i kratke okrepe, nastavljamo put Dubrovnika. Ali najprije kroz Potprolog, rodno mjesto jednog od Green Teamovih junaka, Ivana Jelavića – Ike. Prate nas brojna djeca, sportaši, kolona automobila. Vrgoračkom dolinom širio se trijumfalni zvuk sirena. Čitavo mjesto pozdravilo je Trku i svog Iku. Predivna, nezaboravna noć.

Ploče, još 138 km.

Ston, još 73 km.

Ovdje nas priroda podsjeća na još jednu prijetnju – potres. Zabilazimo odrone kamenje…

Dubrovnik, još samo vožnja trajektom…

Oko 16.00 sati iskrcavamo se na Mljet i krećemo u finiš. Još samo 32 km.

19.27, Pristanište, 0 km.

Nakon 1000 km trčanja, i sada, na kraju puta, pred morem, nezaustavljivi trkači težili su dalje.

Ispunjeni emocijama, uz pobjednički poklik, utrčali su u more.

Nastavljamo iduće godine.

No comments