Earth Run: Korak po korak

Godina 1997., Dnevnik kapetana broda
Dan drugi, etapa Risnjak – Plitvička jezera, 155 km

Ustajanje u 7.00, jutro tiho, bijelo, predivno – ali za neko drugo doba godine.



Ustajanje u 7.00, jutro tiho, bijelo, predivno – ali za neko drugo doba godine. I dalje sniježi. „Bit će ludo“ veselili su se trkači, a zaposlenici NP-a i novinari HRT-a samo su kimali glavom. Nastaviti ćemo, ako uspijemo uvjeriti načelnika policijske uprave da mi to možemo. Cesta kroz Sungerski Lug prekrivena je visokim snijegom i još višim zapusima. Tražimo nove putove do Plitvica. Telefonski razgovori, pregovori, iščekivanje…


Oko 8 sati dobivamo zeleno svjetlo. Nastavljamo, ali opet ne kompletni: dio tima ima zadatak pretrčeti prvih 130 km, dio čeka vozilo NP-a s kojim će se priključiti trci i otrčati posljednjih četrdesetak kilometara današnje etape, a Sanja s vozačem kreće po minibus – treba ga što hitnije popraviti i priključiti trci – bila je to avantura iz jedne druge priče.


Unatoč snijegu, sve je teklo po planu, sve do Ličkih Jasenica. Usred beskrajne šume, prethodnica je naišla na kraj puta – mjesta na kojem se ralica jednostavno okrenula. Dok su se trkači približavali tom mjestu, Ervin se panično vratio do najbliže policijske postaje (kontejner s policijskim oznakama) – 20 km niže je kraj ceste, ne može se dalje! Ozbiljni policajac se dohvatio radio stanice, obavio kratak razgovor sa šefom. „Šef kaže da je cesta čista.“ „Ali sad smo bilo dolje i nije! Prekrivena je s najmanje 70 cm snijega.“ „Ako nije, bit će. Bez brige.“
I bila je. Put nam je probila ralica iz suprotnog smjera. Organizator je dobio samo još jednu u nizu policijskih lekcija –treba im vjerovati!


Umorni, mokri, promrzli trkači odlaze u Plitvice, a na cesti ostaje Ervin s policijskom pratnjom. Još sam 30 kilometra. Desetak km pred Plitvicama policijska pratnja dobiva obavijest: „Trka se prekida…“  Ervin to nije mogao prihvatiti. Rekao im  je: „Sakrit ću oznake trke i nastaviti na vlastitu odgovornost.“ Policajci su, nakon kratkog razgovora i par pogleda na luđaka sa zaleđenim obrvama, odlučili: „Idemo dalje.“


Oko 22 sata, napokon još jedan, više nego zaslužen odmor – za trkače. Organizator treba riješiti još neke probleme: minibus je popravljen, napustio je Rijeku, pred Senjom izgubio kotač, ponovo popravljen i opet zaustavljen. Ovaj put zbog bure koja je zatvorila Jadransku magistralu.

Što nam donosi sutra?

No comments